DRUGI O (GORNJOJ) STUBICI, HRVATSKOM ZAGORJU:

LADISLAV PREŽIGALO

ZAGORJU

Kraj šuma proklijale njive
Za sunčeve zrake smanjila gorja.
Od duge zadržale boje žive
Za ime i dušu veselog Zagorja.

Od pjene prigrlili sjaj,
Od ruku preuzeli žulje.
U duši izmolili kaj
Da srebro se smiješi što dulje.

Izgubili strah od jala
Sačuvali natopljenu grudu.
Tamo gdje je suza pala
Poklonili se svetom čudu.

Skupljali se oko punog ili praznog stola
Brigama zidali naborana čela.
U zavežljaju ljubavi ili bola
Okupljali bližnje oko raspela.

Kraj šuma proklijali jarci
Za sunčeve zrake smanjila gorja.
Od radosti buknuli žmarci
Za ime i dušu veselog Zagorja.

(3.9.2003.)
("Šapat u naručju", Pinta, Zagreb, 2003.)

Čim se ukrcamo, vozi na Laz, a onda skreni prema Gornjoj Stubici. Zatim vozi do Donje Stubice, pa do Stubičkih Toplica. Vozi normalno, srednjom brzinom, tako da se kamion ne drma.
(MILKO VALENT, Fatalne žene plaču na kamionima, Naklada MD, 2002., str. 354)

Ma poznajem ja sve te tako male a srcu drage Koprivnice, Križevce, Čakovce, Varaždine, Krapine, Bartolovce, Bjelovare, Karlovce, Garešnice, Zaboke, Tuhelje, Stubake, Pušće Bistre i ine Pripizdine kao svoj džep!
(DENIS PERIČIĆ, Hrvatski psycho, AGM, Zagreb, 2003. str. 95)


VESNA PARUN

KAD BUDEM DVONOŽAC

Kad budem opet hodala
na svoje dvije nožice,
bit će to najprije obala
potoka Topličice.

Kad divlje patke pozdravim
i za potomstvo ih upitam,
i još poneke obavim
sitnice, uz dnevni ritam,

na školski ću se popet krov
u Gornjoj ili u Donjoj Stubici.
Bi će to Džingiskanu mačku izazov.

Zatim na more krenut ću, k Ljubici
s kojom u školu hodih pučku.
Pa s dvije Lesi i Anđelkom - na vrh, na Učku!

(VESNA PARUN, Suze putuju, SKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2002.)