NAŠI UMJETNICI

MARIJAN KARABIN
književnik i profesor

KRATKA BIOGRAFIJA

Marijan Karabin rođen je 25. srpnja 1936. u Gornjoj Stubici, gdje je i pohađao osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Zagrebu. Germanistiku i psihologiju studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Univerzitetu u Münsteru, u Njemačkoj. Diplomirao je u Zagrebu. Od 1967. do 1993. godine radio je u personalnoj službi jedne velike tvrtke u Schaffhausenu u Švicarskoj, da bi nekoliko godina prije umirovljenja vodio prosvjetnu referadu Kantonalnog zavoda za zapošljavanje u Schaffhausenu, gdje i danas živi i odakle često navraća u svoju Gornju Stubicu.

Objavio je pet zbirki pjesama, četiri na hrvatskom i jednu na njemačkom jeziku, zatim jednu monografiju o Stubičancima u Švicarskoj, te jedan roman.

a) Pjesme:

PAHULJICE, vlastita naklada, Zagreb 1987. (Rasprodano)
U ZAČARANOM KRUGU, vlastita naklada, Zagreb 1989. (Rasprodano)
IZMEĐU ZBILJE I SNOVA, Izdavač: Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, ZIRAL, Chicago, USA, 1992. (Rasprodano)
RAZGALJENA DUŠA, Izdavači: KAJKAVIANA Donja Stubica i Hrvatska Zajednica Schaffhausen, Donja Stubica - Schaffhausen 1995. (50 kuna)
IN DER STILLE NACH DEM HALL, Izdavač: Matica hrvatska Pazin, Pazin / Schaffhausen 1997.

b) Monografija:

NEOBIČNA KNJIGA O OBIČNIM LJUDIMA, vlastita naklada, Gornja Stubica 1999. (200 kuna).

c) Roman:

VJENČANJE U CRNINI
Izdavač: Matica hrvatska Zaprešić, Zaprešić 2001.
(120 kuna)

Uvrštenja u druge edicije:

Dr. fra Šimun Šito Ćorić: Prinosi za povijest književnosti u Hrvata "45 hrvatskih emigrantskih pisaca", Zagreb 1991.
Stijepo Mijović-Kočan: Skupljena baština - suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940 - 1990, Zagreb 1993.
Zaprešićki godišnjak 2000./2001. Matice hrvatske ZaprešiĆ

Internet:
Na hrvatskom portalu www.hrvati.ch objavljuje u rubrici književni kutak (preko 30 članaka)

Članstvo: Društvo hrvatskih književnika

Izbor iz djela, pjesme:

POGLED Z RAVNICE

Nešči bi rekel
da same z brega
pune se videti more
a ja z ravnice
zvane Hrenice
vidim još dale
neg mnogi z velike gore.

Tak spram severu
čez brieg znad Samcov
v misli si Zagorje lučem
brege i kleti
dvorce i ljudi -
za pravice im
i sad još ž njimi se tučem.

Na zapad znači
s Gornje na Dolnju;
od naviek tak se tu hodi
za porez, na sud
v semen, gruntovnu
ili k fiškalju -
tef put i v Toplice vodi.

Južna mi strana
posebne draga
čez goru se v Zagreb spušćam
malke počinem
ali stati nemrem
misel još dale
k plavomu Jadranu pušćam.

Na 'nem pak briegu
s istočne strane
pogled na Gupca stanavljam;
kaj slika lepša
misel mi draža
kak si z balkona
hrvatsku povest ponavljam!

ZAVIČAJ

Kaj god jesi
gde god da si
pozabiti nigdar naj
one meste gde si rođen
one pute kud si vođen
gde ti je tvoj -
rodni kraj.

Svaku stezu
lipu, brezu
trsje, njivu, hižu, gaj
nosi v prsa, čuve v srcu
i pokaži svakem strancu
da si voliš -
zavičaj.

Same tam si
to kaj jesi
same jen je rodni kraj;
bez razlike kaj gdo imel
kad i vumre još bu živel
ki si voli -
zavičaj!

INTERVJU S MARIJANOM KARABINOM ( objavljen u Zagorskom listu, 01.09.2006. , autor Darko Ciglenečki)