povratak na početnu stranicu...







utemeljeno:
2.4.2002.

koNTakT:
KONTAKT
gornjastubica
načelnik
webmaster

webMAstEri:
GENIUS!









Radio Stubica

TISAK
Večernji list
 
Vjesnik
Novi List
Slobodna Dalmacija

Glas Slavonije
 Feral Tribune
 Nacional


TV PROGRAM
HRTV

TV NOVA
POP TV
KANAL A

INFORMATIKA
Bug
Vidi
  PC Chip

OSTALO
Klik
Monitor
Online
Corner 
Narodne novine

NAŠI UMJETNICI:

DAMIR KUKAVICA

ZAGORSKI IMOĆANIN, GLAZBENIK I SLIKAR

Damir Kukavica je Dalmatinac koji u Hrvatskom zagorju, posebno stubičkom kraju, ostavlja sve više traga prvenstveno slikama, ali i glazbom.

Otkud Dalmatinac u Gornjoj Stubici?
Rođen sam 1965. u Imotskom, u Zagrebu sam završio fakultet i postao profesor obrane i zaštite no nisam radio u školstvu, već se zaposlio kao špediter u Zagrebu. Svoju ženu Anitu (rođenu Benko), upoznao sam kao glazbenik na jednoj svadbi u hotelu Internacional gdje sam svirao bubnjeve u bendu s kojim sam vikendima puno svirao, a često smo bili u inozemstvu, Njemačkoj, Švicarskoj, Kanadi i SAD-u. Nakon ženidbe živjeli smo 5 godina u Zagrebu, a tu, u Humu Stubičkom u Gornjoj Stubici smo četiri godine. Radim u Perfi, kod tasta, kao i većina obitelji. Imam dvoje djece, Josipa i Anu.

Kako su vas prihvatili?
Jako mi je lijepo u Zagorju, dobro sam prihvaćen, mada još uvijek neki misle da sam iz Hercegovine, zbog čega je znalo biti manjih problema, no sve rjeđe.

Svirate više instrumenata?
Glazbom se bavim od šestog razreda osnovne škole. Uz bubnjeve znam svirati i harmoniku, klavir, klarinet - koji sviram i u Puhačkom orkestru vatrogasne zajednice Gornja Stubica. Zadnjih godinu dana sviram i saksofon.

No, ipak ste postali poznati po slikama? Kako ste počeli slikati?
Slikam godinu dana i u to vrijeme nastalo je desetak slika i to portreta - ulja na platnu i suhih pastela. Prvu sliku naslikao sam iz zahvalnosti tastu, što me prihvatio kao zeta. Ljudi koji su vidjeli njegov portret rekli su da zašto se ne bi time dalje bavio. Zatim sam htio naslikati portret nekog važnog za Zagorje i naslikao sam Rudija Perešina, a sliku sam na manifestaciji "Susreti za Rudija" poklonio Ljerki Perešin. Sliku je vidio velečasni Ivan Špoljar i ponudio da za crkvu naslikam sestru Ivanu Slavu Stakor, misionarku umrlu u Indiji 2002. koja je rođena u Gornjoj stubici.

Uz to naslikao sam i papu, kao posvetu povodom njegova posjeta Mariji Bistrici 3.10.1998. i njegova prolaza našom župom. Sad su obje slike postavljene u crkvi sv. Jurja u Gornjoj Stubici. Nedavno sam restaurirao gipsanog Isusa na raspelu u Humu Stubičkom, a član sam i likovne radionice "Lipa" iz Gornje Stubice.

Kako spojiti slike i glazbu?
Pokušao sam slikama nadoknaditi i prestanak sviranja u bendu, slika ipak ostavlja trajniji trag, no slika hoće samoću, a ja i dalje volim društvo ljudi, emotivac sam, a i obitelj također traži svoje pa se i nema previše slobodnog vremena za slikanje. Slika je izraz i sreće i tuge i žalosti - pa sam tako spojio nekadašnje sviranje po svadbama i današnje, s Puhačkim orkestrom po sprovodima, ali na drugim manifestacijama.

Vjerujem da se priča nastavlja, jedna slika slijedi drugu?
Da, naručeno mi je nekoliko slika, za crkvu u Osijeku - Ivan Merz, Marija Petković, otac Pio, a za Sveti Matej napravit ću sliku Majke Tereze..

(Darko Ciglenečki, Zagorski list, 12.8.2004.).